Tržište rada · Turizam
Sezonski rad u turizmu: kratkotrajna zarada ili dugoročna zamka?
Svake godine tisuće radnika dolaze na jadransku obalu za sezonske poslove. Istražujemo stvarne učinke na godišnji prihod i mirovinska prava.
Hrvatska turistička sezona traje prosječno pet do šest mjeseci — od travnja do listopada — a za to vrijeme sektor zapošljava između 120.000 i 150.000 sezonskih radnika, prema podacima Ministarstva rada. Plaće u ugostiteljstvu i smještajnoj industriji rastu: prosječna bruto plaća konobara na istarskoj i dalmatinskoj obali u sezoni 2023. bila je oko 1.400 EUR mjsečno, uz napojnice koje mogu premašiti tu cifru u popularnim destinacijama. Na prvi pogled zvuči privlačno. No kad zbrojimo godišnji prihod — uzimajući u obzir da za petomjesečnu sezonu slijedi sedam mieseci bez redovitih primanja — prosječni sezonski radnik ostvaruje godišnji ekvivalent znatno ispod nacionalnog medijana zaposlenih na puno radno vrijeme koji iznosi oko 1.100 EUR neto mesečno cijelu godinu. Problem je i strukturni: sezonski radnici koji ne ostvaruju punu godinu mirovinskog staža svake godine akumuliraju manje bodova u mirovinskom sustavu. Prema izračunu Hrvatske udruge radnika u turizmu, radnik koji provede 20 godina u sezonskom zaposlenju može očekivati mirovinu za 30 do 35% nižu od kolege koji je isti broj godina proveo u stalnom radnom odnosu s usporedivom plaćom. Paradoks je da Hrvatska ne može bez sezonskih radnika — turizam čini oko 20% BDP-a — ali sustav ih istovremeno slabo štiti. Nekoliko sindikata u 2023. tražilo je izmjene Zakona o radu koje bi sezonskim radnicima omogućile akumulaciju staža između sezona kroz subvencioniranje doprinosa, no prijedlog do zaključenja ovog teksta nije ušao u saborsku proceduru. Dok se čeka sistemsko rješenje, savjet ekonomista je jasan: sezonski rad može biti financijski isplativ jedino uz svjesno planiranje štednje i dopunskog mirovinskog osiguranja.